Kako tražiti, čitati i razumjeti znanstvene studije? | Vodič Sebastijana Orlića

Istraživački krajolik povezan sa prehranom i tjelovježbom često je vrlo zbunjujuć, a ponekad i kontradiktoran. Svakodnevno smo bombardirani i na društvenim mrežama i preko mainstream medija s poprilično diskutabilnim tvrdnjama o tome što kaže određeno 'najnovije znanstveno istraživanje', a iz kojeg dvije osobe nerijetko izvuku dva potpuno različita zaključka, najčešće ovisno o agendi koju promoviraju/prodaju/prate.

Cilj ovog teksta je pomoći čitatelju koji još uvijek nije upoznat sa tijekom nastanka znanstvene studije i preporukama i/ili znanjem kako ispravno tumačiti što studije STVARNO govore i donose. Težnja je ovu problematiku prikazati jednostavnim rječnikom s praktičnim primjenskim savjetima kako bi bilo razumljivo kako se određeno istraživanje i dobiveni zaključci mogu i trebaju tumačiti i eventualno primijeniti.

Kako znanstvena studija nastaje? Od ideje do izvedbe

“Dobra” iliti ispravna znanost je vođena hipotezama. Studije su često vođene nultom hipotezom (engleski: null hypothesis), ali uvijek može postojati i alternativna hipoteza.

Generalno, kod nulte hipoteze ne postoji uspostavljeni odnos između dva različita fenomena dok kod alternativne hipoteze postoji određeni odnos između analiziranih pojava, a koji je suprotan nultoj hipotezi.

Statistička značajnost i testiranje hipoteza

Nulta hipoteza se potvrđuje ili odbacuje statističkim testovima. Odbacivanjem nulte hipoteze (npr. low carb prehrana je efikasnija od low fat prehrane kada je cilj mršavljenje ili 16/8 “intermittent fasting” je efikasniji za mršavljenje od kontinuirane kalorijske restrikcije) potvrđuje se alternativna hipoteza (npr. nema statistički značajne razlike između low carb i low fat prehrane, dok god su iste kalorijski jednake ili nema razlike između 16/8 protokola i bilo koje druge intervencije koja uključuje istu kalorijsku vrijednost).

Dakle alternativna hipoteza, kad nulta nije dokazana, pretpostavlja postojanje statistički bitnih razlika između u istraživanju ispitivanih skupina. Statistički testovi zasnovani na statističkoj značajnosti drugi su način izražavanja tzv. intervala povjerenja. Drugim riječima, svako testiranje hipoteze zasnovano na značajnosti može se ostvariti putem intervala povjerenja, a svaki interval povjerenja može se dobiti testiranjem hipoteze zasnovanom na značajnosti.

Čestitam ako do sad niste zatvorili članak 😊.

Zlatni standard istraživanja: Randomizirano kontrolirano ispitivanje

Zlatni standard za testiranje određene hipoteze je eksperimentalni dizajn nazvan randomizirano kontrolirano ispitivanje (RCT), a idealno bi bilo kad je isto i dvostruko slijepo.

Dvostruko slijepo ispitivanje je istraživanje u kojem ni istraživači ni ispitanici/pacijenti ne znaju što dobivaju od istraživanih supstanci/protokola. Računalo svakom pacijentu daje kodni broj, a kodni brojevi se zatim dodjeljuju grupama za istraživanje/tretman.

Različite vrste znanstvenih studija i njihova hijerarhija

Studije se prema dizajnu mogu podijeliti u nekoliko kategorija:

• opservacijske/promatračke studije;

• eksperimentalne studije;

• meta-analize ili pregledni članci

1. Promatračke/opservacijske studije u nutricionizmu

Takve su studije bez provedenih intervencija, samo se analiziraju podatci i ispitanici kako bi se eventualno pronašli određeni uzorci i povezanosti.

• Individual case report (hrv. prikaz pojedinačnog slučaja): uranja se u slučaj jednog specifičnog slučaja/pojave koji je vođen određenim opažanjem/hipotezom koje do sada nije proučavano, ali može informirati kako bi mogli izgledati eventualni budući tretmani.

• Case studies (hrv. studije slučaja): slične prikazima pojedinačnih slučajeva, ali s većim skupom pacijenata/ispitanika.

• Retrospektivna kohortna studija: promatranje (ne intervencija) osvrće se na grupu ispitanika koji su sudjelovali u “protokolu/supstanci x” i proučava kako im je danas u odnosu na ljude koji nisu sudjelovali u “protokolu/supstanci x”. Cilj kohortnih studija je utvrditi obrazac i potencijalno odrediti uzročno-posljedične veze.

• Prospektivna kohortna studija: prate se ispitanici koji koriste “protokol/supstancu x” tijekom sljedećih 5-10 godina i uspoređuje ih se s ljudima koji ne koriste “protokol/supstancu x” u istom periodu i promatraju se i interpretiraju dobiveni rezultati.

2. Eksperimentalne studije – Kliničke intervencije

Za podjelu ovog tipa studija dobro je definirati pojam randomizacije. To je svrstavanje ispitanika u eksperimentalnu ili kontrolnu skupinu slučajnim odabirom, kako bi se izbjegla (ne)namjerna pristranost.

• Non-randomized (open-label) trial (hrv. nerandomizirano, poznato i kao otvoreno ispitivanje): dvije skupine ljudi koje su dobile placebo ili intervenciju, ali nisu randomizirani u istraživanju. Dakle, grupiranje ljudi je provedeno na temelju određenih karakteristika, što znači da je to studija s velikom količinom potencijalne pristranosti (eng. bias). Kod takvog istraživanja u pravilu postoji određeni razlog zbog kojeg su se određeni ispitanici stavili u određenu grupu. Također, pacijenti se mogu sami odlučiti za ovu vrstu istraživanja i uključiti u studiju.

• Randomizirano kontrolirano ispitivanje: zlatni standard eksperimentalnog dizajna. Istraživači proučavaju određeno pitanje/hipotezu, ali uklanjaju potencijalnu pristranost tako da nasumično računalom podijele ljude u kontrolnu i ispitivanu skupinu.

3. Meta-analize i sistemski pregledni članci

Navedeni tip literature kombinira podatke iz više različitih studija koje pokušavaju sagledati i analizirati isto pitanje.

Ovo se na prvi pogled čini sjajnim pristupom, ali kvaliteta analize i zaključaka uvelike ovisi o kvaliteti izvornih studija. Ako nekvalitetne studije istraživači-eksperti u određenom području uključe u analizu, posljedica će biti nekvalitetna meta-analiza – i obrnuto. U teoriji se može steći sjajan znanstveni uvid iz meta-analiza, ali uvijek se preporuča pogledati pobliže i proučiti svaku studiju unutar analiza, kao i da li su autori studije možda financirani od strane neke interesne kompanije/skupine.

Ključni pojmovi i preporuke: Kako prepoznati "signal" u šumu?

Vrijedna je vještina moći “prosijati” šum koji je prisutan u moru znanstvenih istraživanja i pronaći ispravan “signal” u znanstvenim studijama, pogotovo onima koje se tiču vrlo aktualnih i progresivnih područja poput nutricionizma i kineziologije.

Opservacijske studije su vrlo često pristrane i/ili financirane od strane zainteresiranog dionika, stoga je uvijek dobro potražiti ona mala slova i vidjeti da li netko i točno tko financira određenu studiju. Recimo, kod posljednjeg Netflix dokumentarca “You are what you eat”, javno je dostupan podatak kako su znanstvenici koji su prikazani u tom uratku kao i sama studija na blizancima financirani od strane “pro-vegan” lobija i kompanija…

Ako želite skratiti vrijeme, povećati efikasnost potrage i time izbjeći potencijalne “šumove”, korisno se podsjetiti kako je zlatni standard eksperimentalnih studija randomizirano kontrolirano ispitivanje, idealno dvostruko slijepo.

Faze kliničkih ispitivanja (I – IV)

Nakon što se određene hipoteze dokažu kroz istraživanja, slijede klinička ispitivanja. U njima se testiraju učinci određenog nutrijenta, postupaka, lijeka/terapija ili intervencija, a za koje se misli da će pokazati benefite i kod ljudi, nakon što su pokazali uspjeh na životinjskim modelima istraživanja.

Dok klinička ispitivanja reguliraju regulatorne agencije poput američke FDA, većina svijeta slijedi iste smjernice za faze I – IV kliničkih ispitivanja:

1. Faza I: male studije za određivanje toksičnosti (ne radi li lijek) u rasponu učinkovitih doza. Studije prve faze pokušavaju vidjeti škodi li lijek/protokol, a ne koliko dobro djeluje.

2. Faza II: procijena sigurnosti i početak istraživanja učinkovitost kroz otvoreni, obično ne-randomizirani dizajn ispitivanja. Studije faze II male su i usporedit će se s poviješću ishoda na pacijentima kako bi se započelo ispitivanje učinkovitosti.

3. Faza III: veliki korak u odnosu na studije Faze II - ovo je randomizirano kontrolirano ispitivanje, idealno slijepo, s ciljem mjerenja učinkovitosti i određivanja potencijala za široku upotrebu.

4. Faza IV: studija nakon stavljanja lijeka u promet i nakon što je lijek odobren. Koristi informacije iz šire populacije i istražuje potencijalne ishode nepreporučenog načina upotrebe ili pojavu dodatnih nuspojava.

🎧 Želite produbiti znanje o ovoj temi?

Ako vam je ovaj tekst pomogao da bolje razumijete znanstveni pristup, ne propustite cijelu epizodu Human LAB podcasta u kojoj je gostovao Sebastijan Orlić. U razgovoru smo prošli kroz praktične primjere primjene ovih saznanja u svakodnevnom životu, prehrani i treningu.

POGLEDAJ EPIZODU NA YOUTUBEU